Liječenje ozljeda skeletnih mišića

Ozljede skeletnih mišića predstavljaju velik dio svih trauma u sportskoj medicini, s incidencijom od 10% do 55% svih ozljeda. Treba ih liječiti potrebnim mjerama opreza jer neuspješni tretman može odgoditi povratak sportaša na teren tjednima ili čak mjesecima i uzrokovati recidivizam.

 

 

Vrste ozljeda koštanog mišića

 

Znanstvene studije ne otkrivaju veliki konsenzus kada je u pitanju klasificiranje ozljeda mišića, unatoč njihovoj kliničkoj važnosti. Međutim, najčešći je faktor trauma. Ozljede mišića mogu se stoga široko klasificirati kao traumatske (akutne) ili kronične ozljede.

 

Akutne ozljede obično su rezultat jednog traumatskog događaja i uzrokuju makro-traumu mišića. Postoji očita veza između uzroka i primjetnih simptoma. Uglavnom se događaju u kontakt sportovima kao što su nogomet, košarka, borilački sportovi zbog njihove dinamične i visoke sudarne prirode.

 

Kronične ozljede uzrokovane npr. prekomjernom tjelovježbom su suptilnije i obično se javljaju tijekom duljeg vremenskog razdoblja. One nastaju zbog stalnih mikro-trauma u mišića. Dijagnostika takvih ozljeda je zahtjevnija jer postoji manje očita veza između uzroka ozljede i simptoma.

 

Istegnuća i rupture mišića

 

Ozljeda uzrokovana kontrakcijom u kojoj mišićna vlakna popucaju zbog opsežnog mehaničkog stresa. To se uglavnom javlja uslijed snažne ekscentrične kontrakcije ili prekomjernog povećanja mišića. Dakle, tipično je za sportove s dinamičkim karakterom.

 

Kategorizirana su u tri stupnja:

 

Prvi stupanj (istegnuće)

 

Istegnuće utječe samo na ograničen broj vlakana u mišićima. Ne postoji smanjenje snage i postoji puni aktivni i pasivni raspon pokreta. Bol i slabost često se odgađaju do sljedećeg dana.

 

Drugi stupanj (laceracija)

 

Puknuće manjeg broja mišićnih vlakana: zbog boli se prekida aktivnost jer svako dalje naprezanje može uzrokovati težu ozljedu mišića

 

Treći stupanj (potpuna ruptura)

 

Potpuna ruptura mišića. To znači da je tetiva odvojena od trbuha mišića ili je trbuh mišića zapravo razbijen u dva dijela. Za ovu vrstu ozljede karakteristične su teške otekline i bol te potpuni gubitak funkcije. Samo rupturu moguće je napipati ili vidjeti.

 

Predisponirajući čimbenici:

 

• Neadekvatno zagrijavanje

• Nedovoljan raspon pokreta

• Prekomjerna čvrstoća mišića

• Umor / Prenaprezanje / Neodgovarajući oporavak

• Neuravnoteženost mišića

 

• Prethodne ozljede

• Neispravna tehnika / biomehanika​​

• Spinalna disfunkcija

 

Kontuzija mišića

 

Kontuzije mišića vrlo su česta pojava kako u sportskim aktivnostima tako i kod svakodnevnice. Kontuzije ili nagnječenja nastaju prilikom udarca u mišić, vrlo su česte kod borilačkih sportova, odnosno kontaktnih sportova te kod sportova kod kojih se često u velikoj brzinu dolazi u blizinu suparnika.

 

Po svojoj težini kontuzije mogu biti lake, umjerene i teške, a o tome ovisi i težina simptoma koja se pojavljuje te dužina perioda oporavka od ove mišićne traume.

 

Lake kontuzije – manji podljev direktno ispod površine kože koji ne prodire dublje u mišićna vlakna, odnosno dalje od kože i potkožnog masnog tkiva. Liječenje nije potrebno već sama upotreba RICE metode (rest, ice, compression, elevation) kroz period od 1-2 dana rješava problem

 

Umjerene kontuzije – kontuzije koje prodiru u mišićno tkivo te zahvaćaju dio krvnih žila i vezivnog tkiva, a smetnje, bol i oštećenje umanjuju funkcionalnost i pokretljivost mišića, bol se javlja kod kretanja, naročito u fazi ekscentričnog rada mišića kad se mišićna vlakna izdužuju, npr. kod hodanja nizbrdo ili niz stepenice. Javlja se izljev krvi, hematom unutar samoga mišića te oštećenje dijela mišićnih vlakana. Potrebno je prekinuti aktivnost kroz nekih 24-48h ovisno o razini boli te za to vrijeme provoditi RICE metodu kako bi se spriječilo daljnje krvarenje u mišiću i smanjila bol i otok koji se je stvorio prilikom udarca. Nakon tog perioda akutne rehabilitacije kreće se sa poboljšanjem cirkulacije u mišiću kako bi se što brže odstranio hematom i proliferiralo zacijeljivanje mišićnoga tkiva na mjestu oštećenja.

 

Teške kontuzije – najteži oblik kontuzija, oštećenje je iznimno veliko, može doći do pucanja mišićnih vlakana, hematom se javlja duboko u mišićnom tkivu i zahvaća široko područje kvadricepsa, može postati iznimno tvrd i bolan te u potpunosti onemogućiti funkcionalnost mišića. Također je potrebno u akutnoj fazi neposredno nakon nastupa ozljede koristiti RICE metodu (24-48h), a zatim vrlo pažljivo odstranjivati i smanjivati hematom s obzirom da je taj postupak razbijanja hematoma vrlo bolan i često može potrajati s obzirom na dubinu i veličinu samog hematoma. Nakon toga kreće se sa progresivnim jačanjem mišića, prvo statičkim pa zatim dinamičkim vježbama. Dinamički se mišić prvo jača kroz koncentričan rad (mišić se skraćuje kod njega), a kasnije kroz ekscentričan rad, uz veliku pažnju kako se mišićna vlakna ne bi nanovo ozlijedila s obziom da se kod ove vrste rada mišina vlakna izdužuju.

 

Grčevi u mišićima

 

Iznenadna, nenamjerna kontrakcija mišića; dok su općenito privremene i nisu štetne, mogu uzrokovati bol. Početak je obično iznenadan i nestane nakon nekoliko sekundi, minuta ili sati. Grčevi mogu nastati u skeletnom mišiću ili glatkom mišiću. Skeletni mišićni grčevi mogu biti uzrokovani umorom mišića ili nedostatkom elektrolita (npr. niska količina natrija, kalija ili magnezija).

 

Grčevi mišića tijekom vježbanja vrlo su česti, čak i u elitnih sportaša. Mišići koji najčešće budu zahvaćeni su mišići potkoljenice, natkoljenice i stopala. Takvo grčenje povezano je s napornom tjelesnom aktivnošću i može biti jako bolno; međutim, mogu se pojaviti i u toku neaktivnosti / opuštanja. Oko 40% ljudi koji dožive grčeve vjerojatno će osjetiti jake bolove u mišićima, a možda i neće moći koristiti cijeli ekstremitet koji sadrži "zaključanu" grupu mišića.

 

Dijagnoza

 

I za akutne i kronične ozljede, temeljita anamneza je primarna u prepoznavanju ozljeda mišića. Potrebna je posebna pozornost za povijest pojave traume. Klinički pregled i testiranje funkcije mišića zajedno s anamnezom uglavnom su dovoljni za pravu dijagnozu. U nekim slučajevima može se zahtijevati dodatne procedure (npr. MR, UZV) kako bi se odredio opseg ozljede ili utvrdile moguće druge ozljede.

 

Proces popravaka

 

Bez obzira na temeljni uzrok, procesi koji se javljaju u ozlijeđenim mišićima imaju tendenciju da slijede isti obrazac. Funkcionalni oporavak međutim varira od jedne vrste ozljede na drugu. Dvije faze se mogu razlikovati u postupku popravka.

 

1. Faza uništenja

 

Započinje stvarnom traumom koja uzrokuje pucanje mišićnih vlakana. Neposredna nekroza miofibrila odvija se zbog detorijacije sarkoplazme, proces koji se zaustavlja unutar nekoliko sati nakon traume lizosomalnih vezikula koji formiraju privremenu membranu. Upalni proces odvija se kao reakcija na razderane krvne žile. Specijalizirane stanice počinju uklanjati nekrozne dijelove vlakana.

 

2. Faza popravka i pregradnje

 

Mišićna vlakanca počinju regeneraciju iz “satelitskih” stanica (indiferentirane rezervne stanice) i ožiljak vezivnog tkiva se stvara između rastvorenih mišićnih vlakana. U prvih 10 dana nakon traume, ovaj ožiljak je najslabija točka pogođenog mišića. Međutim, nakon 10 dana, eventualna re-ruptura će radije utjecati na susjedno mišićno tkivo nego same ožiljke, a potpuni oporavak može potrajati relativno dugo. Vaskularizacija ozlijeđenog područja je preduvjet za oporavak od ozljede mišića. Nove kapilare potječu iz ostataka ozlijeđenih krvnih žila i pronađu put do središta ozlijeđenog područja. Rana mobilizacija igra vrlo važnu ulogu jer stimulira proces vaskularizacije. Isto tako intramuskularni živci regeneriraju kako bi ponovno uspostavili kontakt mišića i živaca.

 

 

Tretman liječenja

 

Metoda RICE (rest, ice, compression, elavation) općenito se smatra najboljom metodom za smanjenje oticanja i bolova u prvih 24 do 48 sati. Iako su različite komponente RICE principa pokazale djelotvornost u eksperimentalnim istraživanjima, upotreba cjelovite koncepcije tek treba dokazati u kliničkim ispitivanjima.

 

Nakon prve pomoći, terapija se mora prilagoditi prema težini i opsegu ozljede. Kratko razdoblje imobilizacije nakon traume sprječava prekomjernu formiranost ožiljkastog tkiva (što će imati štetan učinak na pokretljivost i snagu iscjeljenog mišića) i sprečava ponovni rast dopuštajući ožiljkastom tkivu da dobije dovoljnu snagu da ometa snagu kontrakcije. Imobilizacija se ne smije nastaviti nakon akutne faze (prvih nekoliko dana) kako bi se izbjegli negativni učinci poput atrofije mišića, smanjenje snage i prekomjernog stvaranja ožiljkastog tkiva unutar mišića.

 

Rana mobilizacija već počinje nakon nekoliko dana, ako je akutna faza prošla bez daljnjih komplikacija i čini se da oporavak napreduje. U usporedbi s imobilizacijom, mobilizacija inducira značajne histološke promjene kao što je povećana vaskularizacija ozlijeđenog područja, bolja regeneracija mišićnih vlakana i paralelna orijentacija. Ima dodatnu prednost da će mišići prije dobiti svoju prvobitnu snagu.

 

Aktivno liječenje treba postupno graditi od izometričkih vježbi do izotoničnih vježbi. Samo ako se te vježbe mogu izvesti bez boli, treba početi sa treningom.

 

 

 

Fizioterapijske procedure kod ozljede skeletnih mišića

 

  • Medical Flossing

  • Indiba Activ terapija

  • Elektroterapija

  • Elektrostimulacija mišića - Compex

  • Presoterapija - Recovery Pump

  • Krioterapija

  • UZV

  • Laser

  • Medi-tape

  • Dry needling

  • PNF

  • Manualna terapija

  • Magnetoterapija

  • Kineziterapija

 

Više o fizioterapijskim procedurama: CEREBELLUM CENTAR - NAŠE USLUGE

 

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

  • Grey Facebook Icon
  • Grey Twitter Icon
  • Grey Google+ Icon
  • Grey YouTube Icon
  • Grey Instagram Icon

© 2019 by Cerebellum centar

O nama               Načini plaćanja               Pogodnosti               Naše usluge               Politika privatnosti              Kolačići