Bolesti štitnjače se mogu podijeliti prema morfološkom kriteriju na netumorske i tumorske promjene, koje opet mogu biti prema funkcionalnom stanju eutireoidne (normalna funkcija), hipotireoidne (smanjena funkcija) i hipertireoidne (povećana funkcija).

 

Eutireoidna struma (guša). Pod eutireoidnom strumom (gušom) podrazumijeva se difuzno povećanje štitnjače, bez funkcionalnog poremećaja i bez znakova kronične upale (zbog ćega je potrebno odrediti tireoidna antitijela i učiniti pregled ultrazvukom). Najčešće je uzrokovana pomanjkanjem joda, a liječi se, napose kod mlađih skupina, bilo nadoknadom joda (ako je utvrđeno pomanjkanje joda) ili supstitucijom hormona štitnjače (l-tiroksin), a to je ujedno i supresivna terapija s ciljem smanjenja guše. U nekim područjima javlja se endemska gušavost, često praćena i hipotireozom. Danas se govori o endemskoj gušavosti ako se nađe guša u 5-10% školske djece.

Do difuznog povećanja štitnjače može doći i zbog poremećaja u sintezi hormona štitnjaće (enzimski defekt), a lijećenje se provodi nadoknadom hormona štitnjaće, čime se istovremeno sprečava povećano lučenje tireotropina (TSH), koji dovodi do povećanja štitnjaće. Manje eutireoidne strume ne treba liječiti, a velike strume mogu izazvati lokalno smetnje na vratu i pritisak na okolne organe (jednjak, dušnik, živci i krvne žile) te je ponekad potrebno i operativno liječenje.

 

Hipotireoza je stanje smanjene funkcije štitnjače, a može se javiti kao urođena hipotireoza (sporadični ili endemski kretenizam) zbog izostanka stvaranja štitnjače (aplazija) te hipotireoza sa strumom zbog poremećaja u metabolizmu joda. Stečena hipotireoza javlja se kasnije u dječjoj ili odrasloj dobi, najčešće kao posljedica upale (kronični limfocitni tireoiditis-Hashimoto, rjeđe nakon preboljelog subakutnog tireoiditisa). Do smanjene funkcije štitnjaće dolazi i radi nedostatka joda u prehrani, kada nema dovoljno supstrata za proizvodnju hormona te nedostatku određenih enzima koji sudjeluju u sintezi hormona štitnjače. Do hipotireoze dolazi i nakon operativnog zahvata, radiojodne terapije, a izuzetno je rijetka sekundarna hipotireoza koja nastaje kao posljedica bolesti hipofize.

Hipotireoza je karakterizirana klinički s povećanjem tjelesne težine, pojačanim zamaranjem, pospanošću, nepodnašanjem hladnoće, opadanjem kose i obrva, otokom oko ociju (ili drugdje). Od objektivnih znakova važno je navesti suhu kožu, krhku i suhu kosu, otečeno lice, zadebljan jezik, usporen govor, usporen rad srca (bradikardija), dok se u nalazima može naći blaga anemija, povišena vrijednosti kolesterola i pojedinih jetrenih enzima. Najteži oblik hipotireoze naziva se miksedem i karakteriziran je pojavom otoka po cijelom tijelu, a može završiti i komom. Kao temeljni dijagnostički test predlaže se određivanje tireotropnog hormona (TSH), koji je obično povišen, ali se značaj i izraženost poremećaja procjenjuje određivanjem koncentracije hormona štitnjače. Hipotireoza se liječi nadoknadom hormona štitnjače. U hipotireozi važno je odrediti koncentraciju T4, dok vrijednost T3 nije presudna jer i u težim oblicima bolesti razina T3 dugo može biti zadovoljavajuća. Subklinička hipotireoza karakterizirana je normalnom vrijednošću T4 te povišenim vrijednostima TSH (najčešće 6 do 10 mIU/l), a treba je liječiti u trudnica i mladih osoba, dok ostali zahtijevaju periodičko praćenje (svakih 6-12 mjeseci) vrijednosti TSH kako bi se na vrijeme uočilo pogoršanje bolesti.

 

Hipertireoza je difuzno povećanje štitnjače uz pojačanu proizvodnju hormona i najčešće je uzrokovano autoimunim poremećajem, kao i kod kroničnog limfocitnog tireoiditisa, samo što kod hipertireoze prevladavaju tireostimulirajuca protutijela, a bolest se naziva Morbus Basedow ili Graves.  Poseban oblik hipertireoze je toksični adenom štitnjače, koji funkcionira autonomno, a nerijetko se nađu i multipli toksični adenomi. Hipertireoza se javlja i kod toksične čvoraste guše s brojnim hiperfunkcionalnim čvorovima. Hipertireoza je karakterizirana hiperkinetskim sindromom (ubrzani rad srca, ubrzane kretnje, pojačano znojenje, opadanje kose, gubitak na tjelesnoj težini, nervoza, nesanica), što su sve nespecifični simptomi, a od karakterističnih znakova može se navesti povećanje štitnjače, promjene na očima (oftalmopatija) te pretibijalni miksedem (Mb. Basedow). U hipertireozi veću važnost ima povišenje T3 kao vodećeg hormona, uz niske (suprimirane) vrijednosti TSH. Hipertireoza se liječi tireostaticima, radiojodom ili operativno.

 

 

 

 

Netumorske bolesti štitnjače. Osim većine gore opisanih stanja u netumorske bolesti ubrajaju se i upale štitnjače koje prema funkcionalnom statusu također mogu biti eutireoidne, hipotireoidne ili hipertireoidne.

 

Upalne promjene štitnjače (tireoiditisi) mogu se podijeliti u akutne, subakutne i kronične. Važno je spomenuti subakutni tireoiditis (De Quervain) koji je virusna bolest karkateriziran bolom u vratu, povišenim upalnim markerima, znacima akutne respiratorne infekcije, iako postoje i bezbolni oblici bolesti. Bolesnici mogu imati kliničku sliku hipertireoze (zbog ostečenja tkiva štitnjače i viška hormona u perifernoj krvi), a zatim se javlja faza prolazne hipotireoze dok se ne uspostavi normalna funkcija štitnjače. Bolest je obično samoizlječiva i zahtijeva samo simptomatsku terapiju. Od kroničnih tireoiditisa najčešći je limfocitni tireoiditis (Hashimoto), koji nazivamo i limfomatozna struma, a radi se o autoimunoj bolesti. Prognostički je bolest benigna i najčešći je oblik stečene hipotireoze. Postporođajni (postpartalni) tireoiditisje također autoimunog porijekla, javlja se nakon poroda s prolaznim stanjima hipo i hiperfunkcije štitnjače, ali obično ne ostavlja posljedice. Drugi oblici kroničnog tireoiditisa su rijetki, obično praćeni hipotireozom (kronični atrofični tireoiditis, Riedlov tireoiditis), kao i akutni bakterijski tireoiditis koji je češći u djece.

 

Tumorske bolesti štitnjače. U tumorske bolesti štitnjače ubrajaju se, osim pravih novotvorevina, kao što su karcinomi i adenomi i ostale nodozne promjene, bez obzira da li se radi o neoplazmi ili o drugoj vrsti čvora (cista ili sl.). Mogu se podijeliti u solitarne i multinodozne. Solitarni čvorovi su najčešće adenomi ili ciste i javljaju se u mlađoj ili srednoj dobi. Scintigrafijom se prikazuju kao “hladni” , “vrući” ili neodređeni čvorovi, a na ultrazvuku mogu biti hipoehogeni, izoehogeni ili hiperehogeni. Manji čvorovi se često nalaze slučajno kod pregleda ultrazvukom. Većina čvorova nema simptoma, a kada su veći mogu praviti poteškoće bolesniku od estetskog izgleda do pritiska na okolne strukture vrata (potisnuće traheje), zbog čega je u tih bolesnika indiciran operativni zahvat.

 

Adenomi su dobroćudne novotvorevine i najčešće su hormonalno neaktivni. Mali adenomi ne prave nikakve smetnje i danas su često slučajan nalaz, a veći se mogu pipati kao čvor na vratu. Mogu biti afunkcionalni (na scintigramu se prikazuju kao ”hladni” čvor), a liječe se operativno. Ako je čvor na scintigramu “vruć”, radi se o autonomnom adenomu ili toksičnom adenomu (hormoni štitnjače su povišeni, TSH je suprimiran, a bolesnik ima simptome hipertireoze). Toksični adenomi se liječe medikamentozno (tireostatici), operativno, a u obzir dolazi i radiojodna terapija (I-131).

 

Karcinomi štitnjače su najčešće diferencirani (papilarni ili folikularni) i zahvaljujući odgovarajučoj terapiji u velikom broju izliječivi, čak i u slučaju metastaza. Liječe se operativno, radioaktivnim jodom i supresivnom terapijom. Druge vrste zloćudnih tumora su medularni karcinom štitnjače, koji se može javiti u sklopu MEN sindroma ili sporadično, a liječenje je uglavnom samo operativno. Najrjeđi i najmaligniji oblik tumora štitnjače je anaplastički karcinom koji, unatoč operacije i vanjskog zračenja nema prognostički dobar tijek. Osim tumora koji nastaju iz stanica štitnjače u štitnjači se mogu javiti i metastaze drugih tumora, ali znatno rjeđe.

 

Bolesti štitnjače, iako su vrlo česte i zahvaćaju široku populaciju, danas zahvaljujući napretku u dijagnostici i liječenju imaju uglavnom vrlo dobru prognozu za ishod bolesti.

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

  • Grey Facebook Icon
  • Grey Twitter Icon
  • Grey Google+ Icon
  • Grey YouTube Icon
  • Grey Instagram Icon

© 2019 by Cerebellum centar

O nama               Načini plaćanja               Pogodnosti               Naše usluge               Politika privatnosti              Kolačići